7. oktobar nije bio običan dan u ljudskoj i političkoj svijesti, već strateški potres koji je potresao temelje svjetskog poretka i otvorio prozor istini: cionistički okupacijski režim, koji je predstavljan kao nepobjediva sila, srušio se pred otporom i pokazao svijetu svoje pravo lice - režim krhak u smislu sigurnosti, zapao u ekonomsku krizu i politički truhao iznutra.
Od tog dana rat više nije bio samo bojno polje, već je postao sveobuhvatni test ekonomije okupatora i njihove sposobnosti da prežive.
Izraelska ekonomija, koju Zapad dugo hvali kao model stabilnosti, sada se suočava s jednom od najgorih kriza od osnivanja režima. Proizvodni sektori su zaustavljeni, turizam je propao, investitori su pobjegli, a povjerenje u valutu i tržišta je palo. U međuvremenu, budžet za odbranu se udvostručio, gutajući sve preostale resurse. Svaki ispaljeni projektil "Gvozdene kupole" i svaka presretnuta raketa imaju veliku finansijsku cijenu koja produbljuje nemoć i patnju iznutra.
Kako se rat širi, neprijatelj se više ne suočava samo s frakcijama unutar Gaze, već sa širom osom otpora, i geografski i duhovno, od Palestine do Libana, Iraka i Jemena. Upravo je Sana, pod vodstvom Sayyida Abdul Malika Badreddina al-Huthija, intervenirala kao strateški akter i potpuno promijenila jednačinu. Kada je Jemen objavio da Crveno more više neće biti siguran prolaz za okupacijske brodove, to nije bilo prazno obećanje, već demonstracija da je ekonomska arena postala bojno polje.
Svaka raketa ispaljena iz Jemena na izraelske luke, svaka prijetnja strateškoj morskoj ruti znači direktne gubitke za berzu u Tel Avivu, povećane troškove osiguranja i transporta i smanjen apetit za strane investitore. Ovo je tihi ekonomski rat koji polahko davi režim, pokazujući da se otpor više ne mjeri brojem vojnih operacija, već njegovom sposobnošću da potkopa finansijske temelje na kojima okupacija zavisi za svoj opstanak.
Nasuprot tome, Washington je požurio da spasi sve što se spasiti može. Američka vlada i cionistički lobiji, predvođeni finansijskim i medijskim grupama za pritisak, brzo su djelovali kako bi pružili finansijsku, vojnu i političku podršku. Milijarde dolara su se slijevale pod krinkom "izraelske sigurnosti", ali u stvarnosti su to bili pokušaji vještačkog oživljavanja umirućeg režima. Cionistički lobiji u Washingtonu znaju da kolaps izraelske ekonomije znači kolaps cijelog projekta. Stoga su izvršili pritisak na američki Kongres i administraciju da dodijele hitne pakete pomoći, neke najavljene, a neke tajne, kako bi osigurali nastavak rata, čak i po cijenu američkih građana.
Sa svakom novom podrškom, kriza postaje očiglednija: okupatori više nisu u stanju finansirati svoju egzistenciju bez traženja pomoći od drugih. To je postalo ekonomski teret za njihove saveznike i finansijski rizik za njihove kompanije i tržišta. Svaka nova operacija otpora znači dodatne troškove osiguranja, a svaka pomorska prijetnja podiže globalne cijene energije i stavlja Washington u ekonomski sukob s vlastitim narodom, koji je ljut zbog rastućih cijena i rastućeg duga.
Stoga je otpor predvođen Jemenom uspio da bitku duboko proširi u globalnu ekonomiju i pretvori slabosti neprijatelja u efikasnu polugu. Jemen se nije samo suočio s neprijateljem oružjem; također je pružio stratešku lekciju o korištenju svog geografskog položaja kao ključa za ekonomski sukob. Kada Jemen zatvori Crveno more ili prijeti brodovima koji plove prema okupiranim lukama, svijet se suočava s nepobitnom stvarnošću: cionistički režim više nije zaštićen svojim vojnim arsenalom ili finansijskim savezima.
Danas se okupirana izraelska ekonomija nalazi u stanju "trajnog fiskalnog oporavka", a ne prirodnog rasta. Stope duga rastu, strane investicije bježe, inflacija raste, a nezaposlenost se širi. Sa svakom raketom ispaljenom iznad Gaze i svakim jemenskim avionom koji bombardira stratešku metu, povjerenje svijeta u režim se dodatno smanjuje, a neprijatelj je sve više svjestan da je era besplatne ekonomske dominacije završena.
Ono što su SAD pokušavale sakriti kroz svoje medijske kampanje dezinformacija postalo je jasno: plan za spašavanje cionističkog režima nije ništa više od pokušaja odgađanja njegovog pada. Lobiji koji kontroliraju medije i ekonomiju u Washingtonu znaju da svaki dolar ubrizgan u ekonomiju neće vratiti ravnotežu ekonomiji koja se urušava iznutra, jer su njeni temelji moći izgrađeni na iluziji odvraćanja i kontrole, a ne na stvarnoj stabilnosti.
Nastojali su oživjeti režim u raspadanju, ali su oživjeli otpor i probudili globalnu svijest i savjest. Nastojali su spasiti ekonomiju okupatora, ali su shvatili da se moć nacija ne mjeri finansijskim tržištima, već voljom, suverenitetom i dostojanstvom. Ovdje se uloga Jemena otkriva ne samo kao duhovnog zaštitnika, već i kao regionalne sile koja je nametnula svoje prisustvo djelovanjem, a ne retorikom, i aktivno doprinijela potkopavanju mita o „neosvojivoj ekonomiji“.
U konačnici, vrijeme je dokazalo da 7. oktobar nije bio samo dan u historiji, već trenutak sveobuhvatnog globalnog razotkrivanja: razotkrivanja cionističkog režima, razotkrivanja Zapada koji vrijednosti mjeri profitom i razotkrivanja američke nesposobnosti da zaštiti svoj voljeni projekat. Dok cionistički lobiji pokušavaju oživjeti režim u raspadanju, Jemen, zajedno s osovinom otpora, nastavlja prepisivati pravila novim jezikom: jezikom odvraćanja, suvereniteta i ekonomije otpora.
Možda će historija zabilježiti dan kada je Jemen, zemlja umorna od ratova, ali koja se nije predala, bio jedan od najvažnijih ključeva koji su otvorili vrata novoj arapskoj eri, eri u kojoj nema mjesta za hegemoniju, dominaciju i trajnu okupaciju, bez obzira na to koliko novca ili oružja imaju.
Your Comment